Obrazloženje odluke o prijemu Pirandelo Luiđija u članstvo trupe 2uplo dno:
   
Pogledajte sliku “Kakav privid! Stvarno, stvarno je umro!” Kada bi poetika Luiđija Pirandela imala svoju zastavu, ova rečenica mogla bi stajati kao moto na njoj. U svakom slučaju bila bi sasvim opravdana kao epigraf na poetiku sabranih dela.
U bifeu “Kod neveselog Luiđija” depresivci sede po ć‘oškovima i opijaju se introspekcijom kad oko njih trčkaraju beli miševi samoanalize grickajuć’I komadiće svesti, smrvljene tim stalnim preispitivanjem. Kod “ Neveselog Luiđija” ponekad zasvira i živa muzika, ali nikad i živahna – život je tamo povremen, ludilo moguće, smrt izvesna. Pirandelo je pesimizam. Hronični.
Pogledajte sliku Zanemariti “rampu” između pozornice iI gledališta više i nije novost, ali je u svakom slučaju taj pristup još uvek nekonvencionalan i koristan prvenstveno kao sretno odabran način vaspitavanja publike – nešto poput ubrzanog kursa posle kojeg gledalac dobija zvanje umetničkog saučesnika.
Mnogo je značajnije što se baš u pozorištu, u Pirandelovom pozorištu, dogodio taj prvi korak kulturnog prevrata koji još uvek traje: pasivni konzument kulture devetnaestog i većeg dela dvadesetog veka, pretvorio se ( pretvara se) u više ili manje aktivnog učesnika, tako da je i pozorišni gledalac nateran na nekad nezamislivo angažovanje, makar se ono sastajalo i samo u okretanju glave od pozornice, prosto zato što se neka scena odigrava negde u
poslednjem redu. Naravno da nije stvar samo u okretanju glave, nego u čarobnoj reči pozorišta dvadeset i prvog veka – interaktivnosti. Novo pozorište nije mehaničko, ali po svojim efektima veoma podseća na jednu mehaničku napravu. Budilnik. Pogledajte sliku
Pogledajte sliku Pirandelovi događaji uglavnom su banalni i služe samo kao okidač za pravu dramu koja se odvija u svesti njegovih junaka. Kad se ukrasni papir razmota, vidimo da nam pisac poklanja nečije krhotine, nečije unutrašnje krvarenje, a ako kojim slučajem u papiru I zateknemo lep novi čajnik, on istog trenutka biva razbijen pred nama, jer čajnik nije dospeo pred nas da bi iz njega poslužili čaj, nego da bi videli kako leti u paramparčad